11.10.2006. / srijeda

... pa prvi post ....

Evo dugo se nismo vidjeli... čuli... a pošto mi je trenutno pun klinac bloga... (radim ga cijelo poslijepodne!!!!)... Odlučila sam vam za početak napisati jednu pjesmicu.. koju sam davno još napisala.. al' sjetila sam se je neki dan.. pa eto ... da čujem komentare...

Hladne rijeke venama teku
Vrući otrov - oči peku
Nešto stijenu srca razbija
Uništava sreću ...
Oči krvave .. tamne trepavice zatrepere...
a niz porculanske obraze blijede puti
prolaze suze kao slapovi ljuti...
Slapovi što uzburkano teku
slapovi što uljepšavaju rijeku...
A ove suze ...kristalne kapi... osvjetljuju njeno lice
Poput slapova padaju u vodu bistru...
Nježno kao pero.
Počinje padati kiša ... nebo se smračilo ..
Suze se stapaju sa kišom ...voda se muti..
Oblaci su se nadvili nad tanašnjim tijelom iz kojeg isijava strah.
Oblaci su se nadvili iznad njene plave kose - mokre i beživotne..
Munje kao iskre frcaju na sve strane
Nad jezerom oblijetaju djevojku vrane.
A djevojka nepomično stoji nasred jezera
bijele puti popt najbijelijeg kamena
Na sebi nosi samo svilenu haljinu boje crnog tamjana.
I dok kiša sve jače pada
vjetar se pidiže sa tla i vode te mrsi njezinu plavu kosu..
otvara oči a njezine velike zelene oči krvave i pune suza gledaju sa tugom i strahom.
I pomiču joj se crvene usne...
kao da želi duboko udahnuti ili nešto reći...
ali nema snage..
u tom malom bespomoćnom tijelu.
I odjednom krene..
sitnim stopama, polagano i nesigurno se pomiće..
Na daljine se odjeća strah ...bol..
Djevojka ponovno zatvara oči...
a suze teku još brže..
i sve dublje i dublje kreće prema tamnoj dubini..
Vlasi joj prekrivaju oči...
Tijelo joj drhti.. ali noge ne klecaju!!
Ona i dalje lagano hoda prema dubini..
Sa mislima u glavi što suze izazivaju...
i dalje...
kiša pada..
čudnim tempom sada.
Kao da želi odsvirati neku pjesmu, neku tihu melodiju što njezine korake prati..
Gromovi i munje osvjetljuju nebo..
a vrane svojim krikom još više straše...
Ali djevojka tiho hoda.. tiho hoda sve dublje i dublje..
tiho u dubine hladnije...
A voda joj do ramena dolazi...
i kako dublje ide, voda se sve više približava njenom predivnom licu i usnama...
I da... tako dođe voda od njezinih crvenih usana..
Djevojka ponovno po posljednji put otvori oči..
i zatim posljednja suza stopi se sa hladnom vodom u kojoj se utopi i posljednja misao djevojke mlade.
Djevojka... što je jednom ljubila sve svoje znane...
Djevojku što je plesala po kiši... kiša je otpratila..
Djevojku.. čije lice jednom osmjeh je krasio..
Djevojku koja je jezerova duša postala...
Djevojka koja sve je imala a sama je ostala..
Djevojka.. sam ... koja je jednom davno voljela...

Ljudi čujemo se... pussSSssa...

- 22:02 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.